U okviru projekta ‘’Razvoj Caritasa – smanjenje siromaštva’’ održana je edukacija za sveštenike i đakone na temu “Razvoj župnih Caritasa’’. Edukacija je održana u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu 26.04.2018, a predavači su bili Suzana Borko, zamenica direktora Hrvatskog Caritasa i Robert Futač, voditelj Službe za župne Caritase u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Edukaciji su prisustvovali sveštenici i đakoni iz svih Nad/biskupija u Srbiji. Susret je započeo molitvom, a zatim su se prisutnima  obratili direktor Caritasa Srbije, vlč. Ivica Damjanović i predsednik Caritasa Srbije, mons. Stanislav Hočevar. U svom obraćanju mons. Stanislav Hočevar je naglasio da u okviru razvoja jednog župnog Caritasa, potrebno je skrenuti pažnju i na duhovni razvoj i približiti se svakom čoveku, a isto tako da u aktivnostima, koje imaju za cilj smanjenje siromaštva, posebno treba raditi na smanjenju moralnog i duhovnog siromaštva, koje je danas jednako prisutno kao i materijalno siromaštvo.

Nakon uvodnog dela, program je započela Suzana Borko, koja je održala predavanje na temu ‘‘Uloga, zadatak i važnost župnog Caritasa za mesnu Crkvu‘‘. Ovo predavanje imalo je za cilj da se sveštenici i đakoni bolje upoznaju sa načinom rada jednog župnog Caritasa, ističući da župa uvek mora imati otvorena vrata za sve i spremnost da primi svakog čoveka, a da delovanje u Caritasu uvek mora biti plod zajedničkog rada sveštenikai laika. Naglašeno je i da u svom karitativnom radu sveštenici treba da imaju refleksiju onoga što čine, što su učinili i što mogu učiniti, kako bi postigli što bolje rezultate u svom radu.

Caritas je svedočenje delotvorne ljubavi, a sveštenici su najvažniji za podsticanje karitativnih aktivnosti na nivou župe, istakao je Robert Futač, koji je prezentovao rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, sa primerima dobre prakse, koji su imali za cilj podsticanje ideja za organizovanje karitativnih aktivnosti u župama. Na kraju susreta sveštenici i đakoni su podeljeni u manje grupe za rad u okviru radionice, koja je imala za cilj razmenu iskustava i razgovor o tome koje sposobnosti treba imati osoba koja vodi jedan župni Caritas, kako odrediti prioritete u radu, koje su ciljne grupe korisnika na području svake župe i koje su njihove potrebe. Na kraju su svi izvršili procenu razvijenosti župnih Caritasa u svojim župama i zaključili da za rad Caritasa u mnogim župama je potrebno još edukacija i sveštenikai volontera, kako bi svi napredovali u zajedničkom radu.