Na Svetski dan siromaha, 33. nedelju u godini (13.11.2022) , Caritas u Srbiji obeležava Nedelju Caritasa. Ove godine, ovaj dan se obeležava pod sloganom: Isus Krist radi vas posta siromašan (usp. 2 Kor 8, 9). Ovim povodom, predsednik Caritasa Srbije, mons. Stanislav Hočevar, poslao je poruku koju Vam prenosimo u celosti.

  1. Nadahnuće

Katolička Crkva ‒ kojoj Svevišnji Gospodar vremena daje da živi i deluje, svedoči i moli se u Srbiji ‒ slavi sa svekolikom sveopštom Crkvom u nedelju 13. novembra 2022. Dan siromašnih, a taj isti dan takođe bira za DAN CARITASA. Time divno potvrđuje jedinstvo s čitavim svetom, ujedno konkretnije razmatrajući svoje posebno poslanje u svetu.

Zato pozivam svu braću i sestre pripadnike Katoličke Crkve u Srbiji, da jednim srcem, jednim umom i jednom sinergijskom voljom ili htenjem napravimo novi korak ka bliskosti s onima čije su potrebe najveće. Pre svega pak kličem: brate i sestro; predrage župne, dekanatske, redovničke, dijecezanske zajednice, predragi svi ljudi dobre volje; poštovani svi vi koji posedujete raznovrsna dobra, ako ih delite ‒ hvala svima vama na velikodušnosti, solidarnosti i proročkom načina života. Svi mi zajedno dosad smo mnogo učinili; ali jao nama ako bismo sad napravili korak unazad! Ne, nikako – pa mi želimo da živimo, napredujemo, zagrlimo sve! Tako smo svesno i zajedno ispovedili i na susretu volontera u subotu 15. oktobra 2022. u Pastoralnom centru Sv. Pape Jovana XXIII – Pape Dobrog u Beogradu.

A sada je vreme da to ostvarimo.

  1. Ne jezikom, nego delima ispovedamo ljubav

Siromaštvo, ratovi, progonstvo, brojni migranti ‒ nisu posledica nedostatka materijalnih dobara, nego rezultat i posledica zatvorenih, sebičnih, nebrižnih i uskogrudnih srca! Treba, dakle, ponajpre otvoriti srce Bogu i ljudima – a onda se i novčanik sam otvara drugima. Ne treba prvo skupljati novac i sredstva, nego svaka crkvena zajednica treba najpre da omekša zemlju naših srca za semenke Božje reči i plodovi će sami padati u korpe onima s najvećim potrebama. Oskudno sejanje Božje reči, i to bez obilnog rošenja Duha Svetog, stvara materijalno, moralno, duhovno, emotivno i kulturno siromaštvo.

Ne možemo lečiti posledice ako ne otkrijemo i ne pronađemo uzroke tolike suše i ne otvorimo se rekama milosti. Vođe crkvenih zajednica koji nemaju vremena za Caritas svedoče da ne žele da se predaju Jevanđelju i Njegovoj snazi. Nedelja Caritasa nije primarno vapaj za materijalnom pomoći, nego najdublji vapaj za iskrenim prijateljskim susretom s Bogom i ljudima. Mi nismo primarno menadžeri, nego ljudi s božanskim ognjem u srcu.

  1. Ljubav može da se rascveta samo u zajednici

Današnja tako skučena kultura poznaje samo individualizam, individualne težnje, individualne želje… U današnjem mentalitetu uspevaju samo narcisoidnost, zagledanost u sebe, s neprekidnom čežnjom »da budem još veći i lepši…!«, sve dok se ne strmoglavimo u potok prolaznosti. Jedini lek za ovo vreme, jedina preventiva da sačuvamo integralno zdravlje ‒ jeste Duh porodice: svi za jednoga, jedan za sve. To znači hrabro prestizati jedan drugog u poštovanju, ljubavi, služenju, odumiranju sebi, da bi preživeo onaj drugi. Besplatno primismo, besplatno i delimo! Ako nas Sveti otac papa Franja tako hrabro upozorava da je »Isus Hrist, iako bogat, postao siromašan«, to znači upravo to: postati besplatan dar za druge.

Kamo sreće kad bi svi pripadnici Katoličke Crkve u Srbiji stvarali upravo takve porodice! U pojedinim porodicama ‒ na selu, u gradu, u župi, u mesnoj zajednici, u opštini… ‒ gde je prava ljubav, tu nestaju priče i izgovori i rađaju se dela. Dela istinskih zajednica – u duhu Nazaretske porodice…

† Stanislav,

predsednik Caritasa