Ovogodišnja božićna čestitka Patrijarha srpskog g. Porfirija katolicima i svim kršćanima koji slave Božić po gregorijanskom kalendaru 25. decembra nadahnuta je ekumenizmom i bratskim zajedništvom, upućena iz katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu, dana 20. decembra 2021. godine.

Patrijarh Srpski g. Porfirije svečano je dočekan uz zvuke drevnih zvona i orgulja katedrale. Dočekali su ga mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit, o. Mihai Gherghel, direktor Caritasa Srbije, vlč. Mihael Sokol, župnik i rektor Marijanuma, preč. fra Ilija Alandžak, dekan Beogradskog dekanata i župnik župe sv. Ante, preč. Marko Trošt, dekan Niškog dekanata i župnik župe sv. Križa u Nišu, p. Marijan Steiner, superior rezidencije isuosvaca u Beogradu, p. Smiljan Milićević, župnik župe sv. Petra, p. Lojze Letonja, župnik župe sv. Ćirila i Metoda, vlč. Andrej Đuriček, penitencijer i relator Sinode i đakon vlč. Stipo Filipović, osobni tajnik beogradskog nadbiskupa. U pratnji patrijarha bio je Njegovo Preosveštenstvo Justin Jeremić, vikarni episkop hvostanski, a susretu je nazočio i dr Vladimir Roganović, direktor Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama.

Susret i prigodni govori održani su u multimedijalnoj dvorani pastoralnog centra “papa Ivan Dobri”. Okupljenima se obratio nadbiskup Hočevar, koji je izrazio radost i zadovoljstvo zbog ovog zajedništva, kojemu je temelj sam Gospodin te pozdravio g. Patrijarha i direktora Roganovića, kao i sve nazočne. Nadbiskup je istaknuo da mu je posebno drago što se ovim susretom ispunjavaju smjernice ekumenskog načela po kojem se u svakom narodu ili državi većinska Crkva ili većinska vjerska zajednica prva zanima i zalaže za one manjinske zajednice.

Nadbiskup obraćajući se Patrijarhu i svim nazočnima ukratko je protumačio samu povijest katedrale i namjenu ovih prostora, koja na žalost u datim trenutcima povijesti nije ostvarena, zbog povijesnih previranja. Nekad su tu bili asumpcionisti i braća maristi koji su morali otići, tako da je do kraja 80-ih ovo mjesto prelazilo iz ruke u ruku. Za Bogorodičinu godinu 1988. ipak je ponešto bilo provizorno popravljeno, iako je cjelina projekta ostala nezavršena. Ipak, današnje vrijeme donosi nam nove stvarnosti, nove izazove, pa i nove mogućnosti. Budući da je Beogradska nadbiskupija ‒ po svojim pripadnicima raspršena po svim većim gradovima centralne Srbije i trudeći se da svuda širi razumijevanje, solidarnost, supsidijarnost i istinitu sinergiju ‒ ipak nema gdje da okuplja djecu i mlade na vjeronauk (jer u samim njihovim školama ih je premalo za školski vjeronauk); jednako tako ni mladi bračni parovi, članovi župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, liturgijski suradnici i crkveni zborovi nemaju gdje da se okupljaju na duhovnim vježbama i stručnim susretima. Upravo iz tog razloga nužno je potreban duhovni centar i konak za smještaj polaznika. Nadbiskup je istaknuo veliki značaj katedrale i na području kulture, jer u njoj se održavaju i koncerti. Naime, sam grad Beograd stameno svjedoči svoju povijest i čvrstoću, a neki događaju koji su se baš ovdje dogodili očuvali su slobodu Europe i dali joj poseban pečat. Samo jedan u nizu tih događaje naveo je nadbiskup, a taj je bio godine 1456. kada je cijeli europski kontinent sa zahvalnošću saznao da mu je upravo u ovom gradu sačuvana sloboda pod duhovnim vodstvom franjevca Ivana Kapistrana. Od tada pa nadalje zapadni svijet slavi 6. avgusta Isusovo Preobraženje na Gori i od tada se po svim katoličkim crkvama u svijetu u 12 sati oglašavaju zvona u znak zahvalnosti na tom daru slobode.

Nadbiskup je završio riječima: „Naša je velika želja i potreba da se ovde duhovno, umetnički, ali i pastoralno i društveno, pokaže da je naša zemlja i naš grad čuvao i branio jedinstvo Evrope. I ne samo to; upravo odatle buknuo je oganj vere i jedinstva Istoka i Zapada“. Stoga, svjetlo Nade koje bukti iz tajne Utjelovljenja Sina Božjega svima nama daje sigurnost da možemo da ostanemo jedna jedinstvena Božja obitelj; obitelj mira i razumijevanja, zaključio je nadbiskup i poželio sve najbolje za Božić i 2022. godinu.

Patrijarh Porfirije pozdravio je sve nazočne izražavajući radost zbog ovog susreta. I to baš ovdje u „Bogorodičinom hramu, upravo onoj koja je u ime čitavog ljudskog roda svojom ljubavlju doprinela da njen Sin po telu, Sin Božiji postane jedna od nas, koji je doneo istinski autentični mir, što je tada bilo potrebno ljudskom rodu, što je i danas potrebno na svakom koraku: regionalno, globalno, ali i lično“, rekao je Patrijarh. Nastavio je govor o potrebi za mirom koji je harmonija svih kapaciteta nas ljudi, upravo taj mir nije moguć bez Sina Božjega, i njegovog dolaska među nas uzimajući obličje čovjeka. Mi živimo u Europi koja pokušava eliminirati neke važne odrednice koje je dalo kršćanstvo i Evanđelje i samo spominjanje Božića je upitno, a On je došao radi svih nas pa i radi Europe. Dolazak Sina je tajna koju ne možemo izreći riječima, ali je razumijemo u dubini bića. Dolaskom Sina Božjega otkriva se Bog, ali i čovjek i to onaj autentični čovjek i ljudska priroda. On nam otkriva razlog i cilj čovjekovog postojanja. Bez Božića ne možemo otkriti ove stvarnosti. Patrijarh je uputio čestitku svim katolicima i kršćanima koji slave Božić po gregorijanskom kalendaru, kao i sretnu 2022. godinu. Patrijarh je obećao da će Srpska Pravoslavna Crkva u znak bratske ljubavi i solidarnosti dati donaciju za obnovu pastoralnog centra, kako bi i katolici imali sve potrebne uvjete za normalan vjerski život, spominjući svoje iskustvo sredine gdje je Pravoslavna Crkva manjinska i bratska podrška mu je uvijek značila od većinske Crkve. Patrijarh je zaključio kako bi trebalo pronaći neko rješenje u pogledu vjeronauka u školi za katolike, pa iako ih je malo, unatoč tome treba naći način da se organizira vjeronauk u školi.

Prigodnu čestitku za Božić svim katolicima u Srbiji uputio je i dr. Roganović, ističući da Republika Srbija pomaže katolike i sve vjerske zajednice u Srbiji onoliko koliko može.

Nakon susreta uslijedilo je razgledanje Marijanuma – katedrale s okolnim objektima – koji se obnavljaju, a nakon toga Patrijarh se zadržao u župnom domu kod bratskog stola.

KMC