Danas se obeležava 3. Svetski dan siromašnih i ujedno i Nedelja Caritasa u Srbiji. Tim povodom, predsednik Caritasa Srbije, mons. Stanislav Hočevar u svojoj poruci obraća se svim ljudima, koji žive u Srbiji.
Prenosimo poruku Oca Nadbiskupa u celosti:
Nedjelja siromašnih 2019.
TVOJA NEVJERA
prouzrokuje toliku bijedu
Predmet: Papina poslanica za Dan siromaštva;
u Srbiji i DAN CARITASA 17. 11. 2019.
Predrage sve katoličke zajednice u Srbiji,
draga braćo i sestre!
Naš dragi Sveti otac papa Franjo svojim imenom, svojim riječima a napose svojim djelima i odlukama neprestano ukazuje na tu najveću ranu modernog života: na našu ravnodušnost i nevjeru koje prouzrokuju strašnu bijedu, siromaštvo i stanje odbačenosti. Kako Papa kaže: „…odbačeni, bijedni i siromašni prava su barutana našega vremena“.
- Poslanica nevidljive empatije
Pročitati čitavu poslanicu pape Franje za dan siromašnih 2019. prava je poslastica, ali i vrlo gorka pilula. Deset ozbiljnih točaka dubokih promišljanja od nas svakako zahtijeva sabranost, ljubav i veliku spremnost za promjenu nas samih i čitavog društva u kojem živimo. A upravo to je najzahtjevniji izazov.
- Velike konstatacije, ali jedna jedina nezaobilazna stvarnost…
Nikakvo zatvaranje vrata ili postavljanje zidina ne može nas riješiti eksplozivne lavine modernog siromaštva. Može, doduše, no samo privremeno; možda za koju godinu, najviše za desetljeće. Eksplozivna lavina tolike bijede plod je naše neodgovornosti i nepravde. Ta naša neodgovornost i naša nepravda sigurno dospijevaju pred sud; prije ili kasnije. Već na Zemlji, a kamoli u Vječnosti!
Ali ta „eksplozivna lavina“ može imati dvostruki učinak: bilo destruktivan, ili pak ozdravljajući i spasonosni.
Svatko od nas bira samu kvalitetu posljedica, no to isto nužno bira i unutar zajednice koju mora svjesno i odgovorno prihvatiti.
Siromaštvo – budući da je na strani siromaha sâm Bog – može me voditi do obraćenja, do velikodušne ljubavi, do neke stvaralačke djelatnosti, do mudrosti povezivanja najboljih umova… Tako za mene i zajednicu kojoj pripadam siromaštvo postaje spasonosno.
Siromaštvo pak – koje ne želim vidjeti, kojem okrećem leđa, prema kojem gajim prezir i živim posve ravnodušno – pretvara se u snažnu i rušilačku eksploziju.
- Samo Ljubav vidi
U naše vrijeme volimo naglašavati kako smo iskreni i bježimo od svake „formalnosti“ i „službenosti“. Ali istina je da se ne usuđujemo izreći prave istine. Pogotovo ne čitave istine. Danas je moderno biti „a-gnostik“ i opisivati život u duhu „kolaža“ – svega pomalo, ali ničeg obvezujućeg ili principijalnog.
Osnovna je istina da danas postoji tako veliko siromaštvo na svim područjima samo zato što je veliko naše duhovno i moralno siromaštvo. Bez Boga (Theos) ne može se pravilno gledati (horao) na život i stvari. Bez vjere nema nijedne prave teorije; pa ne može, dakle, biti ni pravog postupanja. Staro iskustvo kaže: Dobra teorija je pola prakse.
Nedostatak naše vjere vodi svestranom siromaštvu. Kad više ne gledamo Božjim očima, gledamo samo svojim sebičnim i požudnim očima.
Dan siromaštva i dan siromašnih je veliki vapaj da bismo na sve gledali očima Boga koji je Ljubav. Ljubav je sve stvorila i samo Ljubav može sve obnavljati i činiti novim.
Sotona je, nažalost, i mnoge kršćane, pa čak i svećenike i biskupe, tako oslijepio da u Caritasu vide samo nepotrebno „socijalno djelo“ koje prlja „čiste“ ruke, srce i oči…
Bože, obrati nas i bit ćemo obraćeni!
† Stanislav Hočevar,
beogradski nadbiskup