U teškim poplavama i klizištima koja su pogodila zapadnu i centralnu Srbiju u junu 2020. godine, veliku štetu pretrpelo je više od 500 domaćinstava. Zahvaljujući podršci Caritasa Poljske i CRS-a (Catholic Relief Services) Caritas Srbije obezbedio je pomoć za socijalno najugroženija domaćinstva u opštinama Arilje, Osečina, Kosjerić i Ivanjica. Pomoć je prvenstveno bila namenjena domaćinstvima koja su pretrpela najveću štetu, samačkim domaćinstvima, samohranim roditeljima, višečlanim porodicama i porodicama koje brinu o osobama sa invaliditetom.

Tokom prethodnih nekoliko meseci, zahvaljujući pomoći CRS-a, Caritas Srbije uspeo je da obezbedi gotovinske kartice u vrednosti od 10.000 dinara za 141 domaćinstvo u opštinama Arilje, Osečina, Kosjerić i Ivanjica. Pored toga, Caritas je obezbedio upotrebu sušača za 15 domaćinstava u Arilju. Ovi sušači poklonjeni su Caritasovoj mreži u Srbiji od strane Caritasa Nemačke nakon poplava 2014. godine, dok je ove godine CRS pokrio troškove prevoza do porodica u Arilju.

Zahvaljujući podršci Caritasa Poljske, u nedelji kada se obeležava 13. oktobar, Svetski dan smanjivanja rizika od prirodnih katastrofa, mreža Caritasa u Srbiji nastavila je sa pružanjem pomoći poplavljenom stanovništvu u opštinama Arilje i Osečina.  Obezbeđeni su vaučeri za nabavku tehničkih uređaja i aparata za domaćinstvo za 43 porodice. Iako je prošlo više od 3 meseca od velikih padavina i izlivanja reka posledice razorne moći reka i dalje su vidljive na stambenim objektima. Usled socijalnih problema i razlika i dalje veliki broj domaćinstava nije u mogućnosti da samostalno sanira nastalu štetu i vrati se normalnom životu.

“U kući živimo moja stara nepokretna majka, dvoje dece i ja. S obzirom na to da je majka nepokretna prinuđena sam da brinem o njoj tako da nisam zaposlena već samo povremeno radim u nadnici. Udaljeni smo od Morave nekih 200-300 metara, ali kada je reka počela da nadolazi odnela je sve za pola sata. Nivo vode je u tom kratkom intervalu porastao za metar i po, i jedino što smo uspeli da sačuvamo je malo garderobe.  Sanacija porodične kuće nije moguća, pošto je kuća stara, a šteta stoprocentna. Jedino rešenje je izgradnja montažnog objekta, zbog čega su lokalni privrednici i opština Arilje pokrenuli inicijativu za pomoć našoj porodici i nadamo se da ćemo krajem ove ili početkom sledeće godine dobiti novi krov nad glavom. Svakako kada kuća bude izgrađena biće prazna i na nama je da je opremimo nameštajem, belom tehnikom i svim ostalim stvarima za normalan život. S obzirom na to da ništa od toga nemamo zahvalni smo Caritasu na podršci i značiće nam da ovim vaučerima obezbedimo  belu tehniku koja nam je potrebna”, kaže Slađana Jovanović iz Arilja.

Nikola ne želi da se fotografiše i moli da se njegove fotografije nigde ne objavljuju. Kako sam kaže, stid ga je nemaštine i situacije u kojoj se našao. Nezaposlen je, a mala montažna kuća od drveta u kojoj je živeo je potpuno uništena. Nameštaj, električni uređaji, garderoba, čak i album sa slikama i uspomenama reka je uništila. Od jula spava u svojoj nekadašnjoj spavaćoj sobi samo što je udobnost kreveta zamenio tankim slojem stiropora. Kroz ironičan osmeh komentariše da je jedina pozitivna stvar tromesečnog spavanja na betonu činjenica da ga kuk više ne boli. Ovih dana trebao bi da počne sa rekonstrukcijom svoje kuće i nada se da neće dočekati prve zimske mrazeve u ovakvim uslovima.

Operaterima Caritasa koji su učestovali u podeli pomoći na terenu upućivane su reči zahvalnosti za donaciju koja im je data, ali i zahvalnosti na podršci i osećaju da u ovim teškim trenucima ugrožene porodice nisu same i zaboravljene. Tokom prirodne katastrofe i nevolje osećaj prisutnosti druge osobe ponekad znači više od materijalne pomoći.

Na pomoći i podršci poplavljenim porodicama od strane mreže Caritasa Srbije zahvalio se i predsednik Opštine Arilje , gospodin Predrag Maslar uz želju da će se saradnja Caritasa i Opštine Arilje nastaviti, ali u nekim lepšim i srećnijim okolnostima.

Caritasova mreža u Srbiji nastavlja sa pružanjem pomoći ljudima u potrebi, kao i sa podizanjem svesti stanovništva o značaju očuvanja životne sredine I spremnosti za slučaj nastanka prirodnih katastrofa.