U okviru Projekta Integracije tinejdžera  2019-2020, koji finansira OMV, a realizuje Caritas Srbije, još jedan mladi čovek iskoristio je priliku da paralelno sa školovanjem radi skraćeno radno vreme (20 sati nedeljno) na OMV-ovoj benziskoj stanici. Cilj projekta jeste ekonomsko osnaživanje i pružanje podrške tinejdžerima koji dolaze iz socijalno ugroženih porodica da završe školovanje, da se profesionalno i socijalno što bolje integrišu u društvo i pripreme za samostalni život. Ideja je da radno vreme bude prilagođeno njihovom školovanju i da ga ni na koji način ne ugrožava. Tokom trajanja projekta, rad i napredak kandidata prate pedagoški mentor iz Caritasa, kao i supervizori na benzinskoj stanici.

Počev od maja 2019. godine, 17-godišnji Đorđe iz sela Rutevac kod Aleksinca, dobio je priliku da, tokom deset meseci radi na OMV benzinskoj stanici “Deligrad”.  Đorđe je učenik trećeg razreda Tehničke škole “Prota Stevan Dimitrijević”.  Živi sa majkom koja se grčevito bori sa siromaštvom i svim silama pokušava da svom sinu obezbedi svetlu budućnost. Razgovarali smo sa Đorđem, koji je sa nama podelio svoje utiske i iskustva sa projekta:

– Želeo sam da učestvujem na projektu kako bih stekao radno iskustvo ali, pre svega, kako bih svojim prihodima pomogao majci. Tokom 10 meseci učestvovanja na projektu, radio sam kao konobar na benzinskoj stanici i pomagao svojim kolegama u sređivanju objekta i bašte na kraju smene –  rekao nam je Đorđe na početku razgovora.

Da li ti je bilo naporno?

Nije bilo naporno, očekivao sam da će biti teže. Uživao sam da uslužujem goste, mada mi je bilo teško da se sporazumevam sa strancima, naročito u početku.

Šta si sve naučio tokom rada? Da li misliš da si napredovao kao ličnost?

Pre svega, stekao sam radne navike i odgovornost. Puno sam napredovao u stranim jezicima. Naučio sam kako da se ophodim prema mušterijama, a stekao sam i veštinu i brzinu za rad na kasi, ali i kao konobar.

Da li si imao neka negativna iskustva?

Bilo je neprijatnih situacija sa mušterijama, ali naučio sam da je to deo posla i da je to uobičajeno u radu sa ljudima. Naučio sam da uprkos svemu ostanem ljubazan i prijatan, jer su mušterije uvek u pravu. Kolege su uvek bile tu da mi pomognu, ali mi je i moj mentor, gospodin Goran Žalac,izlazio u susret kad god mi je bilo potrebno. Sve pohvale za mog mentora!

Kakav ti je bio odnos sa kolegama?

Odličan! Prihvatili su me kao svoga i tretirali kao sebi ravnog. U početku su mi puno pomagali i učili me poslu. Dosta smo se zbližili. Stekao sam puno prijatelja, kako među mlađim, tako i među malo starijim kolegama.

Kako je tvoj rad uticao na tvoje školovanje?

Moj rad se nije negativno odrazio na moje školovanje. Štaviše, popravio sam se u školi. Postao sam odgovorniji i naučio da racionalnije trošim vreme. Mnogo mi je značilo to što sam mogao da radim i preko vikenda.

Da li su nastavnici imali razumevanja?

Da. Svi nastavnici su imali razumevanja i svi su mi uvek izlazili u susret.

Kakav si đak? Koji ti je omiljeni predmet?

Odličan sam učenik. Ne pravim toliko razlike između predmeta, jer sam upisao školu koju volim i koja me interesuje, ali ako moram da izdvojim, izdvojio bih predmet „mašinski elementi“.

Da li su drugovi imali razumevanja? Da li još neko od njih radi?

Društvo je imalo i previše razumevanja. Svi su me podržali kada sam odlučio da radim. Većina mojih drugara živi na selu i ima razvijene radne navike, jer obavlja poslove na svojim poljoprivrednim imanjima.

Da li bi savetovao mladima da rade dok se školuju, ili ipak misliš da je preteško uskladiti obaveze i da posao negativno utiče na šklovanje?

Svima koji žele, preporučio bih da rade. Posao ne može negativno da utiče na školovanje, ukoliko je organizacija između te dve stvari dobra.

Kako tvoja majka gleda na tvoje angažovanje?

Kada sam odlučio da radim majka mi je bila najveća podrška i bila je veoma ponosna na mene, jer je ona znala da ću na taj način da steknem odgovornost i radne navike. Ali, naravno, školovanje je na prvom mestu.

Da li ti je učešće na projektu više značilo u finansijskom ili u smislu sticanja radnog iskustva, radnih navika i ličnog napretka?

Značilo mi je podjednako. Finansijski sam dosta pomagao majci i bar malo je rasteretio. Dugoročno, međutim, mislim da mi je više značilo iskustvo.

Da ti se ponovo ukaže slična prilka, da li bi je iskoristio?

Naravno da bih je iskoristio! Sada znam koliko znači raditi i zaraditi svoj novac. Mnogo se bolje osećam sada, nego kada za svaku sitnicu tražim novac od svoje majke.

Šta planiraš u budućnosti?

Planiram da upišem Višu tehničku školu, ali ukoliko mi se ukaže prilika da uporedo i radim, rado ću je iskoristiti.

Kakva je bila situacija na poslu usled epidemije i proglašenog vanrednog stanja?

Nažalost, ugovor mi je istekao kada je počelo vanredno stanje.

Šta primećuješ kod sebe da se promenilo u odnosu na početak rada?
Primetio sam da sam postao ozbiljniji i odgovorniji. Takođe, naučio sam kako da se nosim sa teškim situacijama i kako da sam rešavam određene probleme.

 Šta bi poručio svojim vršnjacima?

Poručio bih im da iskoriste svaku priliku za posao koja im se ukaže, jer ne pružaju se takve prilike svakog dana. To je važan korak u sazrevanju, sticanju iskustva i radnih navika.

Caritas Srbije i OMV nastavljaju svoju saradnju u pružanju podrške mladima.

[/fusion_text][/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]