Međunarodni dan osoba sa invaliditetom jedan je od najistaknutijih datuma u ​​kalendaru kada se svi podsetimo na značaj inkluzivnosti kao jedne od bitnih karakteristika istinski razvijenog društva, odnosno društva zasnovanog na poštovanju različitosti, humanosti, socijalnoj pravdi i jednakim mogućnostima za svako ljudsko biće, bez obzira na njegov identitet ili invaliditet.

Zemlje zapadnog Balkana dele slične izazove i mogućnosti na svom putu prema građenju socijalne države. Zemlje u našem regionu ne ulažu dovoljno sredstava u usluge socijalne zaštite[1]. Uprkos svojoj neospornoj i nezamenljivoj stručnosti u oblasti invaliditeta, organizacije civilnog društva nisu dovoljno podržane i nisu adekvatno uključene u procese donošenja odluka. Ovo kompromituje klimu javnog dijaloga i kvalitet zakona i političkih dokumenata. Većina usluga koje pruža civilni sektor su u riziku od zatvaranja, zbog stalnog nedostatka finansijske održivosti. Proces deinstitucionalizacije ne teče odgovarajućim tempom, a za one koji napuštaju institucije potrebno je staviti na raspolaganje adekvatna sredstva uslugama u zajednici kako bi mogli da vode potpuno samostalan život.

Inkluzivno obrazovanje sa dobrim resursima, jednake mogućnosti stručnog usavršavanja i zapošljavanja i veće učešće osoba sa invaliditetom u političkom i javnom životu neka su od gorućih pitanja.

Kao da gore pomenuta pitanja nisu dovoljna, pandemija COVID-19 dodatno je uticala na kvalitet života desetina hiljada osoba sa invaliditetom i njihovih porodica. Nažalost, društvo nije preduzelo odgovarajuće mere za ublažavanje tog uticaja.

Zemlje Zapadnog Balkana su se obavezale da će postupati u skladu sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Kada postoji politička volja za unapređenje situacije osoba sa invaliditetom, onda su promene moguće. Zbog političke opredeljenosti za što skorije pridruživanje Evropskoj uniji zemlje rade na izradi novih zakonskih rešenja. Zakone je potrebno u potpunosti poštovati i primenjivati, a postepeno restrukturiranje javnih finansija treba posmatrati kao ključni faktor za bolje sutra osoba sa invaliditetom.

U zemljama Zapadnog Balkane postoje različiti primeri dobre prakse koje bi trebalo prihvatiti i širiti u drugim zemljama. Projekt SOCIETIES 2 koji sprovodi konzorcijum organizacija civilnih društva, predvođeni mrežom Caritasa, stvara priliku za zajedničko učenje, razmenu iskustava i zagovaranje za osobe s invaliditetom. Projekat SOCIETIES 2 u Srbiji sprovode Caritas Srbije i Građanske inicijative.

Kampanja „Svet može da čeka, ali inkluzija ne“ kampanja koje se sprovodi u cilju podizanja svesti javnosti o potrebama osoba s invaliditetom i važnosti socijalnog uključivanja.

Sada je vreme da Zapadni Balkan uđe u grupu zemalja sa naprednim društvenim standardima, čak i na račun sporijeg ekonomskog razvoja. Napredak bez inkluzije je iluzija.

Društvo koje isključuje osobe sa invaliditetom je društvo sa invaliditetom.

[1] Prema analizi mađunarodnih i nacionalnih statističkih podataka, dokumenata od javnog značaja i prema istraživanjima i anketama sprovedenim u okviru projekta SOCIETIES 2.